“Životi svih bića na našoj planeti su povezani“

U potrazi za praksom
Još za vrijeme srednje škole, Armela je željela da stiče obrazovanje u inostranstvu. Jedan od razloga za to bila je činjenica da bi joj to omogućilo veće šanse da pronađe posao. “Nije lako naći posao u Albaniji. Ali ako bih diplomirala u inostranstvu, imala bih međunarodno priznatu diplomu i veću šansu da se zaposlim u inostranstvu“, objašnjava.

Imajući to u vidu, počela je da traži stipendije u inostranstvu. Na trećoj godini studija na internet portalu fakulteta saznala je za razmjenu studenata preko programa Erazmus+. Pred njom su bile tri opcije: Bolonja, Milano i Zagreb. Smatrala je da bi i u Hrvatskoj i Italiji mogla mnogo da nauči, pa se prijavila na sva tri fakulteta. “Dobila sam pozitivne odgovore iz Milana i Zagreba, ali odlučila sam se za Zagreb, jer su mi moji profesori rekli da je po njihovom mišljenju taj Veterinarski fakultet bolje opremljen i da ima dužu tradiciju“, kaže Armela.

Zagrebačka avantura
Svoje iskustvo na zagrebačkom Veterinarskom fakultetu započela je u drugom semestru treće godine studija i ostala je tamo šest mjeseci. Dok prepričava svoje zagrebačko iskustvo sva treperi od uzbuđenja: “Tamo je sve bilo mnogo drugačije: mnogo bolje.“ Fakultetska klinika bila je bolje opremljena od one u Albaniji. Pored hirurške opreme, imali su i savremenu dijagnostičku opremu kao što je ehografija i radiografija, kojih nije bilo na fakultetu u Tirani. “Takođe je bilo mnogo više pacijenata na fakultetskoj klinici a oprema nam je bila na raspolaganju kad god bi nam zatrebala. To je bilo fantastično.“

Međutim, nisu sva Armelina zagrebačka iskustva bila ljepa. Na klinici su imali i pacijente oboljele od neizlečivih bolesti čiji su se vlasnici odlučivali za eutanaziju, sa ciljem da svojim ljubimcima skrate muke. To je bio jedan od susreta sa emotivnom stranom profesije. Na bolan način je naučila da se ne može svaki pacijent spasiti.

U toku svog boravka, Armela je imala priliku da nauči i nešto novo. Na primjer, saznala je za bolest krvi za koju nikada ranije nije čula i koja se dijagnostikuje tako što se mjeri veličina kostiju i dimenzije lobanje, jer je jedan od simptoma te bolesti smanjivanje tih djelova tijela. “Bila sam fascinirana kako su dijagnostifikovali bolest korak po korak i poredili simptome sa druge dvije ili tri moguće bolesti prije nego što su došli do krajnjeg zaključka“, kaže.

Planovi za budućnost
Posle svega što je naučila u Zagrebu, Armela je sada još više posvećena svojoj veterinarskoj karijeri i želi što više da se usavrši. Čim diplomira, planira da upiše postdiplomske studije iz dermatologije ili fizioterapije, po mogućnosti na nekom univerzitetu u inostranstvu, da bi se zatim vratila u Albaniju i pokušala da otvori sopstvenu kliniku, ili da radi u državnoj veterinarskoj ustanovi.