Šetnja uskim i strmim ulicama Velesa u Sjevernoj Makedoniji, čini se kao putovanje u prošlost. Grad, sa svojom kaldrmom i tradicionalnim kamenim kućama, odjekuje prošlost u kojoj je grnčarska umjetnost cvjetala. Među najznačajnijim mjestima u Velesu je Aleja poezije, gdje je rođen slavni pjesnik Kočo Racin. Racin nije bio samo pjesnik; takođe se bavio i grnčarstvom – zanatom koji je nekada bio srce ovog grada. Njegov rad, kao i radovi drugih zanatlija, bio je toliko cijenjen da su neka djela čak izvezena u Zapadnu Evropu.
Danas, grnčarstvo u Velesu gotovo da je izgubljena umjetnost. Ali, zahvaljujući novoj inicijativi, zanat se vraća uz vođstvo nove generacije mladih zanatlija. Anastasija Davčeva i Antonio Trajkovski, oboje na uzrastu od 14 godina, dio su grupe od 25 učenika iz Velesa koji su otkrili strast prema grnčarstvu na radionicama koje podržavaju EU i UNDP. Ove radionice su dio „Etno kreativnih radionica za oživljavanje starih zanata“, pod pokroviteljstvom Regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu (ReLOaD).
Antonio je u početku bio skeptičan o radionicama.
Antonio Trajkovski
„Kada sam se priključio, grnčarstvo mi je bilo čudno“, rekao je. „Ali, vremenom mi je postalo zanimljivije. Sada bih rađe stvarao glinom, nego se igrao igrica na telefonu. Grnčarstvo je jako zanimljiv zanat“.
Anastasija dijeli slična osjećanja. Njoj su radionice „zabavne“, pogotovo kad se radi na grnčarskom točku i crtaju dizajni.
Ove radionice vodi Goce Stančev, jedan od četiri preostala keramičara u Velesu. Uprkos skepticizmu u početku, Stančev je primjetio kako raste interesovanje među djecom.
„Ako uspijemo da makar dvoje od 20 djece učinimo grnčarima, bio bi to veliki uspjeh.“
Goce Stančev, keramičar
Grnčarstvo je duboko ukorijenjeno u Velesu. Početkom 20. vijeka, mnoge porodice u gradu bavile su se grnčarstvom, proizvodeći djela koja su bila poznata daleko preko granica Sjeverne Makedonije. Ova povezanost s tradicijom čini oživljavanje grnčarstva još značajnijim, kako za nasljeđe, tako i za budućnost grada.
Stančev smatra da grnčarstvo i drugi tradicionalni zanati moraju biti integrisani u sistem obrazovanja, kako bi opstali. „Ima budućnosti u grnčarstvu, ali je potrebno ohrabrivanje“, rekao je. „Moja supruga i ja se profesionalno bavimo ovim zanatom već 15 godina. Ima potražnje na tržištu, ali nema dovoljno ljudi da je zadovolji. Ja sam dokaz da se može živjeti od grnčarstva“.
Ova inicijativa u Velesu je samo jedan od 50 projekata podržanih programom ReLOaD u Sjevernoj Makedoniji u protekle tri godine. Fokus ovih projekata je na osnaživanju mladih, promovisanju društvene kohezije, zaštiti životne sredine i očuvanju kulturnog nasljeđa.
Ovim mladim učesnicima, radionice grnčarstva su više od obične aktivnosti nakon škole – one su način da se povežu sa svojim nasljeđem i potencijalni put ka budućoj karijeri. Kako Anastasija kaže, „Bilo bi lijepo da se grnčarstvo zadrži kao zanat jer je to dio tradicije naše zemlje“.
Ova priča pokazuje kako stari zanati mogu doći do novog života kroz entuzijazam mladih ljudi, vođeni mudrošću onih koji su ovu tradiciju očuvali. To je bitan podsjetnik da čak i u digitalnom dobu, kreativnost s rukama i povezanost s nasljeđem ostaju vrijedni i ispunjavajući.
Antonio Trajkovski
„Kada sam se priključio, grnčarstvo mi je bilo čudno“, rekao je. „Ali, vremenom mi je postalo zanimljivije. Sada bih rađe stvarao glinom, nego se igrao igrica na telefonu. Grnčarstvo je jako zanimljiv zanat“.
Anastasija dijeli slična osjećanja. Njoj su radionice „zabavne“, pogotovo kad se radi na grnčarskom točku i crtaju dizajni.
Ove radionice vodi Goce Stančev, jedan od četiri preostala keramičara u Velesu. Uprkos skepticizmu u početku, Stančev je primjetio kako raste interesovanje među djecom.
Grnčarstvo je duboko ukorijenjeno u Velesu. Početkom 20. vijeka, mnoge porodice u gradu bavile su se grnčarstvom, proizvodeći djela koja su bila poznata daleko preko granica Sjeverne Makedonije. Ova povezanost s tradicijom čini oživljavanje grnčarstva još značajnijim, kako za nasljeđe, tako i za budućnost grada.
Stančev smatra da grnčarstvo i drugi tradicionalni zanati moraju biti integrisani u sistem obrazovanja, kako bi opstali. „Ima budućnosti u grnčarstvu, ali je potrebno ohrabrivanje“, rekao je. „Moja supruga i ja se profesionalno bavimo ovim zanatom već 15 godina. Ima potražnje na tržištu, ali nema dovoljno ljudi da je zadovolji. Ja sam dokaz da se može živjeti od grnčarstva“.
Ova inicijativa u Velesu je samo jedan od 50 projekata podržanih programom ReLOaD u Sjevernoj Makedoniji u protekle tri godine. Fokus ovih projekata je na osnaživanju mladih, promovisanju društvene kohezije, zaštiti životne sredine i očuvanju kulturnog nasljeđa.
Ovim mladim učesnicima, radionice grnčarstva su više od obične aktivnosti nakon škole – one su način da se povežu sa svojim nasljeđem i potencijalni put ka budućoj karijeri. Kako Anastasija kaže, „Bilo bi lijepo da se grnčarstvo zadrži kao zanat jer je to dio tradicije naše zemlje“.
Ova priča pokazuje kako stari zanati mogu doći do novog života kroz entuzijazam mladih ljudi, vođeni mudrošću onih koji su ovu tradiciju očuvali. To je bitan podsjetnik da čak i u digitalnom dobu, kreativnost s rukama i povezanost s nasljeđem ostaju vrijedni i ispunjavajući.
Please wait while your video is being uploaded...
Don't close this window!
