Demir Demireli je 38-godišnji povratnik iz Evrope, sada građevinski radnik koji radi po zahjevu, u svom rodnom gradu u Sjevernoj Makedoniji. Kako je ljetnja sezona završena, potražnja u sektoru naglo opada, ostavljajući Demira sa sve manje dnevnih isplata i dugih zimskih mjeseci koji su pred nama, boreći se da se brine o svojoj bolesnoj ženi i četvoro djece. „Naravno da bih volio posao sa punim radnim vremenom, dobar posao… Želim da imam redovnu platu… Ali ne mogu da čitam i pišem“, kaže Demir. Prema UNDP-u, broj ljudi sa sličnim putevima nije mali u Sjevernoj Makedoniji. Većina povratnika su Romi, od kojih se mnogi odlučuju da napuste zemlju zbog siromaštva, nezaposlenosti i diskriminacije. Procjene koje je UNDP uradio 2021. godine pokazuju da je većina tražilaca azila i povratnika u starosnoj grupi 30-44 godine, sa niskim nivoom obrazovanja. Kao najveći izazov povratnika izdvaja se zapošljavanje. To je takođe važan kanal za obezbjeđivanje ekonomskog i socijalnog prosperiteta ugroženih građana.
„U razgovoru sa povratnicima shvatili smo da je prvih šest mjeseci po povratku veoma važno, jer je to vrijeme kada mogu ponovo da odluče da odu ako se suoče sa ozbiljnim izazovima. Ono što smo takođe shvatili jeste da u ovih prvih šest mjeseci imaju veoma malu ili nikakvu podršku institucija ili drugih organa.”
Suzana Ahmeti Janjić, šefica Inkluzivnog prosperiteta, UNDP Sjeverna Makedonija
Zbog toga je UNDP pokrenuo projekat sa holističkim pristupom kako bi povratnicima i Romima osigurao da poboljšaju svoje izglede za zapošljavanje. Projekat podržava institucije u rješenjima za ekonomsku i socijalnu reintegraciju ugroženih povratnika. Finansira ga Evropska unija, a osim Sjeverne Makedonije, pokriva i Albaniju i Srbiju. Suzana Ahmeti iz UNDP-a u Sjevernoj Makedoniji objašnjava da je potreba za ovakvom vrstom projekta bila očigledna jer je način na koji se trenutno tretiraju povratnici veoma ad hoc i ne postoji sistem koji je fokusiran na probleme i potrebe povratnika. Pored toga, podrška države reintegraciji je skoro nevidljiva u prvih šest do 12 mjeseci. „U razgovoru sa povratnicima shvatili smo da je prvih šest mjeseci po povratku veoma važno, jer je to vrijeme kada se mogu ponovo odlučiti da odu ako se suoče sa ozbiljnim izazovima. Ono što smo takođe shvatili jeste da u ovih prvih šest mjeseci imaju vrlo malu ili nikakvu podršku institucija ili drugih organa“, kaže Suzana.
Projekat je već započeo intervenciju na poboljšanju situacije. Kako objašnjava Suzana, prvo su krenuli sa podizanjem svijesti institucija na lokalnom i centralnom nivou o problemima povratnika. Na nivou centralne uprave inicirali su osnivanje posebnog koordinacionog tijela koje bi se bavilo problemima povratnika. Na lokalnom nivou uspjeli su da integrišu temu povratnika u strategije lokalnog ekonomskog razvoja, takođe sa posebnim budžetom za njihovu podršku. Kao najveće dostignuće u tom pogledu, Suzana smatra mjeru zapošljavanja na osnovu koje su povratnici prepoznati kao specifična ugrožena grupa sa potrebom za dodatnim uslugama u okviru nacionalnog plana zapošljavanja, važnog strateškog dokumenta centralnog nivoa. „Ovo je svojevrsna konkretna i opipljiva intervencija i sada krećemo sa konkretnom implementacijom koja uključuje soft treninge i slično“, kaže Suzana.
„Povratnici su zaista vrijedan ljudski kapital za poslodavce. Nije kao ranije gdje su hiljade ljudi tražile posao, počelo je da bude malo obrnuto.”
Suzana Ahmeti Janjić, šefica Inkluzivnog prosperiteta, UNDP Severna Makedonija
Povratnici i Romi se takođe suočavaju sa izazovima kada imaju dobru poslovnu ideju i preduzetnički duh za pokretanje sopstvenog posla. Često imaju ograničen finansijski kapital i poslovne mreže potrebne za pokretanje biznisa, kao i ograničene vještine upravljanja i znanja o temama kao što su poslovno planiranje, finansijsko upravljanje ili zakonodavstvo, uključujući poreske propise i drugo. Mnoge održive poslovne ideje povratnika i Roma ostaju neformalne zbog nedostatka sistematske podrške. Da bi ih podržao, posebno mlade i inovativne povratnike sa idejama koje mogu da generišu prihod i radna mjesta, projekat obezbjeđuje bespovratna sredstva za otvaranje novih ili formalizovanje postojećih preduzeća. Projekat takođe pruža ciljanu podršku za unaprjeđenje njihovih vještina poslovnog upravljanja, znanja za vođenje formalnog poslovanja i pristup mrežama preduzetnika.
Suzana objašnjava da zbog pojačane dinamike migracija kompanije sve više prepoznaju dostupnost kvalifikovanih radnika. Zbog toga projekat želi da više ulaže u obrazovanje odraslih jer prema Suzaninim riječima većina povratnika nema ni osnovno ni srednje obrazovanje. „Povratnici su zaista vrijedan ljudski kapital za poslodavce. Nije kao ranije gdje su hiljade ljudi tražile posao, već je malo počelo da bude obrnuto“, kaže Suzana.
O projektu
Projekat Reintegracija povratnika na Zapadnom Balkanu fokusiran je na rješavanje ključnih institucionalnih barijera za reintegraciju ugroženih povratnika, i pokretača socijalne i ekonomske isključenosti i iseljavanja na Zapadnom Balkanu, kao što su ograničene mogućnosti posla, slabo plaćeni poslovi, veliki neformalni sektor i loš kvalitet socijalnih usluga. Projekat je dio višedržavne akcije Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) II, podrške EU osnovnim pravima romske zajednice i reintegracije povratnika, povjeren UNDP-u, Svjetskoj banci i Savjetu Evrope. Opšti cilj je da se doprinese efektivnoj reintegraciji ugroženih povratnika iz EU sa posebnom pažnjom na Rome. Podrška romskim povratnicima će takođe doprinijeti smanjenju postojećeg socio-ekonomskog jaza između romskih i neromskih žena, muškaraca i djece.
Photo credits: Sanja Knezevic, UNDP
Zbog toga je UNDP pokrenuo projekat sa holističkim pristupom kako bi povratnicima i Romima osigurao da poboljšaju svoje izglede za zapošljavanje. Projekat podržava institucije u rješenjima za ekonomsku i socijalnu reintegraciju ugroženih povratnika. Finansira ga Evropska unija, a osim Sjeverne Makedonije, pokriva i Albaniju i Srbiju. Suzana Ahmeti iz UNDP-a u Sjevernoj Makedoniji objašnjava da je potreba za ovakvom vrstom projekta bila očigledna jer je način na koji se trenutno tretiraju povratnici veoma ad hoc i ne postoji sistem koji je fokusiran na probleme i potrebe povratnika. Pored toga, podrška države reintegraciji je skoro nevidljiva u prvih šest do 12 mjeseci. „U razgovoru sa povratnicima shvatili smo da je prvih šest mjeseci po povratku veoma važno, jer je to vrijeme kada se mogu ponovo odlučiti da odu ako se suoče sa ozbiljnim izazovima. Ono što smo takođe shvatili jeste da u ovih prvih šest mjeseci imaju vrlo malu ili nikakvu podršku institucija ili drugih organa“, kaže Suzana.
Projekat je već započeo intervenciju na poboljšanju situacije. Kako objašnjava Suzana, prvo su krenuli sa podizanjem svijesti institucija na lokalnom i centralnom nivou o problemima povratnika. Na nivou centralne uprave inicirali su osnivanje posebnog koordinacionog tijela koje bi se bavilo problemima povratnika. Na lokalnom nivou uspjeli su da integrišu temu povratnika u strategije lokalnog ekonomskog razvoja, takođe sa posebnim budžetom za njihovu podršku. Kao najveće dostignuće u tom pogledu, Suzana smatra mjeru zapošljavanja na osnovu koje su povratnici prepoznati kao specifična ugrožena grupa sa potrebom za dodatnim uslugama u okviru nacionalnog plana zapošljavanja, važnog strateškog dokumenta centralnog nivoa. „Ovo je svojevrsna konkretna i opipljiva intervencija i sada krećemo sa konkretnom implementacijom koja uključuje soft treninge i slično“, kaže Suzana.
Povratnici i Romi se takođe suočavaju sa izazovima kada imaju dobru poslovnu ideju i preduzetnički duh za pokretanje sopstvenog posla. Često imaju ograničen finansijski kapital i poslovne mreže potrebne za pokretanje biznisa, kao i ograničene vještine upravljanja i znanja o temama kao što su poslovno planiranje, finansijsko upravljanje ili zakonodavstvo, uključujući poreske propise i drugo. Mnoge održive poslovne ideje povratnika i Roma ostaju neformalne zbog nedostatka sistematske podrške. Da bi ih podržao, posebno mlade i inovativne povratnike sa idejama koje mogu da generišu prihod i radna mjesta, projekat obezbjeđuje bespovratna sredstva za otvaranje novih ili formalizovanje postojećih preduzeća. Projekat takođe pruža ciljanu podršku za unaprjeđenje njihovih vještina poslovnog upravljanja, znanja za vođenje formalnog poslovanja i pristup mrežama preduzetnika.
Suzana objašnjava da zbog pojačane dinamike migracija kompanije sve više prepoznaju dostupnost kvalifikovanih radnika. Zbog toga projekat želi da više ulaže u obrazovanje odraslih jer prema Suzaninim riječima većina povratnika nema ni osnovno ni srednje obrazovanje. „Povratnici su zaista vrijedan ljudski kapital za poslodavce. Nije kao ranije gdje su hiljade ljudi tražile posao, već je malo počelo da bude obrnuto“, kaže Suzana.
O projektu
Projekat Reintegracija povratnika na Zapadnom Balkanu fokusiran je na rješavanje ključnih institucionalnih barijera za reintegraciju ugroženih povratnika, i pokretača socijalne i ekonomske isključenosti i iseljavanja na Zapadnom Balkanu, kao što su ograničene mogućnosti posla, slabo plaćeni poslovi, veliki neformalni sektor i loš kvalitet socijalnih usluga. Projekat je dio višedržavne akcije Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) II, podrške EU osnovnim pravima romske zajednice i reintegracije povratnika, povjeren UNDP-u, Svjetskoj banci i Savjetu Evrope. Opšti cilj je da se doprinese efektivnoj reintegraciji ugroženih povratnika iz EU sa posebnom pažnjom na Rome. Podrška romskim povratnicima će takođe doprinijeti smanjenju postojećeg socio-ekonomskog jaza između romskih i neromskih žena, muškaraca i djece.
Photo credits: Sanja Knezevic, UNDP
Please wait while your video is being uploaded...
Don't close this window!
