Mira Mihajlović (43) odrasla je sa ocem, majkom i mlađim bratom u selu u blizini Karlovca u Hrvatskoj. Imala je srećno djetinjstvo, pohađala je turističku srednju školu i maštala da postane menadžerka u turizmu. Njen život se 1995. godine zbog rata promijenio, kada je Mira imala 17 godina. „Bilo je užasno; nismo znali kako da reagujemo, ali nam je instinkt govorio da moramo da krenemo – da bježimo“, kaže Mira.
Tako su Mira i njena porodica krenuli u nepoznato. U početku su se pridružili izbjegličkom konvoju, a kako nisu imali prevoz, pomogao im je komšija koji je imao traktor. Kasnije su ostali bez goriva, i morali su da nastave pješke još nekoliko dana. Dok su prolazili kroz šumu, Mirin trinaestogodišnji brat se izgubio pa su morali da se vrate da ga traže. Srećom, pronašli su ga, ali Mira kaže da su ga zbog tog iskustva neko vrijeme mučile noćne more i još neke poteškoće.
Kada su stigli u Srbiju, Mira i njena porodica živjeli su u kolektivnim centrima za izbjeglice i radili na poljima kukuruza, čistili kuće i cijepali drva da bi zaradili za život. Nakon nekog vremena, Mira se udala, ali brak nije bio uspješan, dvije godine kasnije se razvela. Vratila se da živi sa roditeljima. „Bilo je veoma teško. Bilo je teško naći posao, a trebalo je zaraditi za kiriju i ostale troškove“, kaže ona.
Ponovo se odselila, i sa svojim malim sinom se nastanila u selu Ratar blizu Obrenovca. Bila je srećna što je našla posao čistačice u obližnjoj školi, ali je i sa tom platom jedva uspijevala da skupi za kiriju.
Mira je čula od komšije da Regionalni stambeni program (RHP) pomaže izbjeglicama i ljudima koji su raseljeni iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine i koji nemaju riješeno stambeno pitanje. Odlučila je da se prijavi za pomoć, iako je bila veoma skeptična u pogledu mogućnosti da dobije krov nad glavom. „Nisam baš vjerovala da ću dobiti podršku za kuću. Zapravo, uopšte nisam vjerovala u to”, kaže ona.
Bolji dani na vidiku
Regionalni stambeni program, čiji je glavni donator EU, pozitivno je odgovorio na Mirin zahtjev. Rekli su joj da mogu da joj ponude stan, ili, ako ima plac, da joj pomognu da sagradi kuću. Mira je izabrala treću opciju, gdje joj je program pomogao da kupi kuću u kojoj je već živjela kao podstanarka.
Kada je najzad kupila kuću, njen život se promijenio nabolje jer se oslobodila bremena kirije. Uz podršku Katoličke službe za pomoć, takođe je uspjela da izgradi staklenik u svojoj bašti gdje uzgaja povrće koje prodaje na lokalnoj pijaci, što joj dobro dođe kao dodatni prihod. „Prvi put u životu imam nešto svoje. Stvarno sam srećna i spokojna. Mirno zaspim kad legnem u krevet“, kaže Mira.
Mira tvrdi da joj budućnost djeluje svijetlo. Dio njenih planova uključuje otvaranje male prodavnice u ambaru u njenoj bašti, jer selo nema prodavnicu, a to bi bio način da započne posao od kojeg će moći da obezbijedi bolju budućnost svom sinu. Sada kada osjeća da joj se sreća promijenila, vjeruje da bi mogla da dobije dodatnu podršku od donatora za svoj poduhvat.
O projektu
Regionalni stambeni program (RHP) je zajednička inicijativa Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije. Cilj RHP-a je da doprinese rješavanju dugotrajne raseljeničke situacije najugroženijih izbjeglica i raseljenih lica posle sukoba u bivšoj Jugoslaviji 1991- 1995.
Na osnovu trenutnih obećanja međunarodne donatorske zajednice, do kraja 2022. godine RHP bi trebalo da obezbijedi trajno stambeno rješenje za 11.800 najugroženijih porodica – što znači preko 36.000 ljudi u četiri zemlje učesnice. Ukupni troškovi ovih projekata su 291 milion eura, od čega će 237 miliona eura (80%) finansirati donatori RHP-a, a preostala 54 miliona eura (20%) zemlje učesnice u projektu. Sa 235 miliona eura, Evropska unija je glavni donator Programa.
Photo credits: Regional Housing Programme
Please wait while your video is being uploaded...
Don't close this window!